The Bourne Ultimatum (2007)

 

Režija: Paul Greengrass

Uloge: Matt Damon, Julia Stiles, David Strathairn, Joan Alen...

Trajanje: 111 min 

Studio: Universal Pictures

http://www.imdb.com/title/tt0440963/

Ocena: 7/10

 

Robert Ladlam je napisao 3 knjige o Jasonu Borneu - The Bourne Indentity, The Bourne Supremacy i The Bourne Ultimatum. Onda je 2004. stanoviti Eric Van Lust Bader dodao još jedan nastavak, The Bourne Legacy i ove godine je izbacio poslednji peti deo The Bourne Betrayal. O literarnim predlošcima za ovaj serijal ne znam mnogo, niti sam ih čitao, ali koliko sam razumeo mogu biti dobro štivo za plažu ili WC (obzirom da opcija za plažu više ne igra, jelda).

 

 

Interesantno je i kako je nekome palo na pamet da piše nastavke ovog serijala baš u trenutku kada se izbacuju filmovi, što govori o komericjalnim motivima za to i mogućem kvalitetu knjiga-nastavaka. Dakle u pitanju je dosta rasterećeno štivo, špijunske tematike, kome ne morate posvetiti mnogo pažnje.

Prvi pokušaj da se Bourne stavi na platno ili makar na ekrane (jer je i rađen kao film za TV) je bio '88. kada je Jasona Bourna tumačio Richard Chamberlain, što ja opet nisam gledao ali mi prijatelji kažu da je bolje da tako i ostane. Novije ekranizacije su srećom dosta dobre, donele su nešto novo i dosta promenile akcioni žanr. A ovaj treći deo, poslednji koji je Ludlam napisao, je najbolji iz niza. Mislim da ćete imati sasvim prijatno veče i biti zadovoljni akcijom koju pruža ovaj film, ukoliko uzmete da pogledate u toku jedne "hard day's night"(noći napornoga dana), što bi rekli Beatlesi. 

Kao što rekoh Bourne je doneo nešto novo akcionom žanru i vidimo da vrhunski svetski špijuni više nisu samo na svečanim prijemima, kockaju za milione i sl. Ovo polako shvataju i producenti Bonda, kojeg pokušavaju da malo "odivljače", pa smo tako u poslednjem nastavku, Casino Royale, imali jedno sirovo ubistvo u prljavom WC-u na početku filma i jedno dosta nehumano mučenje samog Bonda koje se u mnogome razlikuje od čuvene scene kada raščerečenog Seana Conerya Goldfinger pokušava preseći sa laserom. 

Pa hajde da vidimo šta je to što nam nudi Bornov Ultimatum.

Prva stvar i veoma pohvalna u novom Bourneu je svakako kamera. Ona je drhtava, iz ruke i praktično ceo film nemamo stabilan kadar, što daje stalnu iluziju pokreta i dinamike. To je očigledno, recimo, u sceni kada kadar pokazuje ime zaposlenih na vratima - kadar miruje sve vreme i u poslednjem trenutku se kamera ipak zatalasa i priča se nastavlja. Jednostavno nema mirnog kadra. Neka rešenja koja je odabrao kamerman, Klemens Beker, su takođe izuzetno zanimljiva i nova. Recimo u jednom napetom dijalogu se ne vidi ništa osim očiju i nekih delova lica, jer je ostatak zaklonjen sagovornikom. Tako imamo utisak da smo zaista tamo, gledamo njegovom sagovorniku preko leđa, i što je najinteresantnije vidimo samo delove lica čija nam je mimika bitna.

 

 

 

Akcione scene su zanimljive i dosta komplikovane. Ja bih opisao tako što bi ih uporedio sa pričanjem vica. Najbolji vicevi imaju takav sistem rada da damo neke osnovne informacije, a da se proces shvatanja vica najvećim delom odigra u glavi onoga kome pričamo. Takve su akcione sene u Bourneu. Sve je prebrzo, preblizu, sve se mrda, vidimo samo neke udarce. Nikada nemamo pregled cele situacije, nemamo čist kadar i čistu akciju. Samo nam se daju neke osnovni elementi i onda ostatak scene mi sklapamo u glavi. To je recimo dosta dobro urađeno kada Bournea napadaju sa brijačem. Mi tačno ne vidimo kadar u kome je brijač izbijen iz ruke, niti vidimo kako brijač pada, ali zato čujemo da je brijač pao i tuča se nastavlja. Mi znamo da brijača više nema, čak možda iako nismo videli, ali smo zato čuli da ga više nema. Ja sam recimo to shvatio na kraju scene kada sam se setio da nema kadra gde ispada brijač, ali mi je sasvim logično delovalo da ga više nema u sceni. Jedan dosta podsvestan fazon i veoma inovativno kombinovanje naših čula. To je recimo nešto novo što su režiser i kamerman doneli akciji kao žanru i ovom prilikom, znajući da njih dvoje čitaju ovo i govore srpski, im se zahvaljujem na tome.

Ako pogledamo ostale blockbustere koji ciljaju sličnu publiku videćemo da su akcione scene postale nevervatne i režiser može da napravi bukvalno šta želi. To može da bude interesantno i maštovito kao što recimo Peter Jackson igrao u King Kongu, ili može da bude dosta fantastično kao u Crouching Tiger, Hidden Dragon. Ali se javlja jedna reč - previše. Takve stvari već nije bilo zanimljivo gledati u Spiderman 3, gde su scene stvarno dobre i maštovite, ali jednostavno su nas već gotovo navikli na to. Ja lično sam se zasitio toga, kao verovatno i prosečan američki tinejdžer, tako da nama dvojici Boruneov indetitet donosi jednu novu vrstu akcije, koja je dosta zabavna. 

Knjiga je naravno veoma izmenjena kako bi se prilagodila modernim tehnologijama, ima tu dosta dobrih i zanimljivih rešenja. Ovo menjanje knjige dovodi i do scenarija, koji je najslabija tačka filma i sve moje zamerke ovom filmu su vezane za scenario. On je kao prvo pun klišea tipa: „znate li vi ko je Bourne“, „da to deluje kao Bourneovo delo“, jedna teška scena u kancelariji se završava opet nekim klišeom a ta scena je mogla biti odlična samo da je neko pripazio na scenario, al dobro... Od ostalih mana tu su Bourneovo poklanjanje života neprijatelju, koji mu to uzvraća, što ima ulogu u scenariju, ali veoma slabu. Ali ipak ima i jedno naobjašnjivo neubijanje Bournea koji leži na zemlji u polu svesti, ali ga zlikovac ipak ne ubija iako je dobio nalog da to uradi.

Šteta za scenario. Rekao bih da film sa platama glumaca, reklamnom kampanjom i ostalim troškovima  košta nekih 100 miliona $. Prava šteta što nisu dali nekome još 20$ (npr. meni) da popravi scenario, tom slučaju bi smo imali mnogo bolji film.